Nepriznate žrtve vukovarske bitke
Priča o Vukovaru 1991. godine, sve ove godine se prikazuje na jednostran i subjektivan način, u kojem Srba kao stradalnika nema
Vukovarsko Udruženje srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidnih osoba “Protiv zaborava” na Vidovdan je obeležilo Dan udruženja, prisetivši se svojih najmilijih koji su kao civilne žrtve stradali u leto i jesen 1991. godine.
– Vidovdan obeležavamo kao dan našeg udruženja zato što je ovaj dan kroz istoriju vezan za veliko stradanje srpskog naroda koje se dogodilo i 1991. godine. Svake godine na taj dan već tradicionalno polažemo vence u znak sećanja na članove naših porodica stradale u tom ratu od kojih mnogi do danas nisu pronađeni, kaže Slobodan Jakovljević, predstavnik udruženja za područje Vukovara.
Predstavnici Udruženja “Protiv zaborava” i Zajedničkog veća opština položili su vence i crvene ruže na mestima najvećih stradanja srpskih civila – u Dunav kod veslačkog kluba u Vukovaru i u Borovu naselju kod dečjeg vrtića. Tokom leta 1991. , kada ratna dejstva još nisu ni počela, mnogi vukovarski Srbi su nestajali pod okriljem noći i nakon ispitivanja i mučenja završavali u talasima Dunava. Pojam “nestali” u vreme vladavine Tomislava Merčepa na čelu tadašnjeg Sekretarijata za narodnu odbranu bio je sinonim za ubijanje. Tako su stradali: Zoran Filipović, Vlado Skeledžija, Savo Damjanović, Branko Mirjanić, Mladen Mrkić, Slavko Dragišić, Bogdan Bogdanović, Željko Pajić, Obrad Drača, Miodrag Nađ, Ljuban Vučinić, Slavko Miodrag, Slobodan Vučković, Milenko Đuričić, Bogdan Stupar …
Neki su nakon nekoliko godina pronađeni jer su njihova beživotna tela doplutala Dunavom do Novog Sada ili Beograda gde su sahranjivana, a kasnije ekshumirana i identifikovana, ali posmrtni ostaci mnogih vukovarskih Srba pokopanih u bezimene grobnice do danas nisu pronašli svoj mir.
U jesen iste godine, od septembra do pred sam pad Vukovara, pripadnici Zbora narodne garde i drugih sličnih jedinica su deo Srba koji su ostali u svom gradu i potražili spas u skloništu fabrike Borovo pojedinačno ili u manjim grupama izvodili i streljali. Osim železničke stanice u Borovu naselju, jedno od takvih stratišta bilo je i u blizini dečjeg vrtića. Prema nekim podacima, u Vukovaru je na taj način ubijeno oko stotinu srpskih civila, a još stotine i stotine stradale su prilikom ratnih dejstava.
Miloš Grujić iz Borova naselja i danas traga za suprugom Darinkom koja je nestala 1991.godine.
– 1. novembra 1991. godine su je izveli iz Borovo komerca i odveli u lokal “Abacia” na borovskoj cesti. Navodno da je jedan od tadašnjih zapovednika, tražio da je dovedu na Trpinjsku cestu. Tamo su je, kako sam saznao iz dokumenata sa vojnog suđenja koje je bilo u Beogradu, odveli izvesni ljudi čija imena su poznata, i predali je oko 4 sata popodne. S Trpinjske ceste je kolima odvezena negde dalje i od tada joj se gubi svaki trag. Kada ih je sutradan jedan čovek pitao šta je sa Darom, pokazali su mu rukama da je otišla u nebo. Sve smo obišli i svuda je tražili. Do danas je nismo pronašli, priča 77-godišnji Miloš Grujić čija je supruga tada imala 53 godine.
Slobodan Jakovljević je podsetio da članovi porodica nestalih i ubijenih Srba još uvek nemaju spomen-obeležje na kojem bi mogli položiti cveće i zapaliti sveće. Inicijativa za postavljanjem dvaju spomen-obeležja, jednog u Vukovaru, a drugog u Borovu naselju, nije naišla na razumevanje gradskih vlasti odakle je stigao odgovor da cveće polažu i sveće pale u podnožju Križa na ušću Vuke u Dunav, a sve “u cilju unapređenja međunacionalnih odnosa”.
Jednako tako nema ni pomaka u rešavanju statusa civilnih žrtava rata srpske nacionalnosti, a ono što je najgore, počinioci stravičnih zločina do danas nisu kažnjeni za svoja zlodela.
– Već niz godina se borimo na svim nivoima države, ali to jako teško ide. Moj otac Jovan Jakovljević je ubijen 29. juna u svojoj rođenoj kući i prva je žrtva srpske nacionalnosti u Vukovaru. Da je on bio jedini ubijeni, razumeo bih da se pojedinačan slučaj mogao desiti, ali to je bilo pravilo u leto 1991. godine pa sve do pada grada Vukovara 18. novembra 1991. godine. Srbi su u to vreme sistematski ubijani, a još niko od predstavnika zvanične politike nikada nije spomenuo srpske žrtve u Vukovaru niti je pokazao razumevanje za patnju koju su i Srbi u ovom gradu proživeli, ističe Jakovljević.
– Priča o Vukovaru 1991. godine, sve ove godine se prikazuje na jednostran i subjektivan način, iz perspektive pobednika odnosno većinskog naroda, u kojoj Srba kao stradalnika nema. Ne postoji politički niti bilo koji drugi prostor u kojem bi se o Srbima govorilo kao o žrtvama već jedino postoji prostor da se o Srbima govori kao agresorima. Kao predstavnicima srpske zajednice, često nam se prigovara što ne učestvujemo u obeležavanju 18. novembra ili nekih drugih datuma, a razlog je upravo to što nikada nismo imali priliku da ispričamo našu priču, kaže Srđan Milaković, zamenik gradonačelnika Vukovara iz redova srpske zajednice.
Dodao je da će u narednom periodu uložiti sav mogući napor i u političkoj borbi i u odnosu sa gradonačelnikom da stradali srpski civili što pre dobiju barem svoje spomen-obeležje u Vukovaru.
Dragana Bošnjak
Razočarenje ulaskom Hrvatske u EU među predstavnicima izbjeglica u Srbiji
Stambeno zbrinjavanje je prevara
Hrvatska je jedina bivša jugoslavenska republika koja svojim građanima nije vratila stanarsko pravo, ocjenjuju u Asocijaciji 30 izbjegličkih udruženja
Neposredno prije nego što je Hrvatska postala ravnopravna članica Evropske unije, u Beogradu je održana redovna izvještajna skupština Asocijacije 30 izbjegličkih udruženja na kojoj je izraženo razočarenje ulaskom Hrvatske u EU s obzirom na masu neriješenih problema srpske zajednice u Hrvatskoj i izbjegličke populacije u Srbiji. Na osnovu dosadašnjeg lošeg iskustva, iskazana je sumnja u dobronamjernost hrvatske vlasti da će preuzete obaveze i nezavršeni posao ostvarivanja statusa i povratka prava obaviti u EU.
– Iza nas je jedno vrijeme u kom je bilo moguće da uradite zločin, protjerate ljude, oduzmete im imovinu, donesete niz diskriminirajućih zakona kojima ozakonjujete etničko čišćenje i poslije toga svega budete primljeni u Evropsku uniju. Najviše nas zbunjuje da Srbija, zemlja u kojoj živimo sve to mirno posmatra, kazao je predsjednik Asocijacije Milojko Budimir i istakao da s obzirom na srpsku problematiku u Hrvatskoj, zakoni koje hrvatska država donosi ne idu u prilog Srbima povratnicima niti izbjeglicama u Srbiji.
– Mi, izbjegli Srbi iz Hrvatske bili smo konstitutivan narod i stvarali smo AVNOJ-ske granice, a sada smo postali najveće žrtve koje su ostale bez svega, napomenuo je Budimir i dodao da izbjegličku populaciju posebno brine novi Zakon o prebivalištu koji kako kaže, “čini velike probleme”.
– Nećemo više moći imati dvije adrese. Što nećemo imati pravo glasa na lokalnim izborima u Hrvatskoj, nije ključno, ali sve to vodi do toga da bismo se jednog dana mogli naći kao stranci u državi u kojoj smo se rodili i u kojoj je ostala naša imovina i naša zemlja. Kakve će to posljedice povući za sobom, upitao se Budimir i naveo primjer procesa legalizacije koji je preskup za financijske mogućnosti srpskih povratnika i izbjeglica, ali i za samu vrijednost nelegalizirane imovine.
Jedna od temi na skupštini Asocijacije izbjegličkih udruženja bilo je i stambeno zbrinjavanje sa kojim se izbjeglička populacija ne miri.
– Stambeno zbrinjavanje je prevara i ono ne može biti zamjena za stanarsko pravo. Ako je netko imao stanarsko pravo, ne treba ga zbrinjavati, nego mu to pravo treba vratiti. Hrvatska je jedina bivša jugoslavenska republika koja svojim građanima nije vratila stanarsko pravo, napomenuo je Rade Matijaš i osvrnuo se i na diskriminacijske kriterije koje stambeno zbrinjavanje nosi.
– Ni takvo loše rješenje kao što je stambeno zbrinjavanje ne možete dobiti, ako ste negdje na prostoru bivše Jugoslavije stekli nekakvu nekretninu ili je naslijedili. Hrvatska je nevraćanjem stanarskog prava i uspostavljenjem stambenog zbrinjavanja udarila na budućnost naše zajednice u Hrvatskoj, na intelektualce koji se zato nisu vratili u Hrvatsku. Mahom su povratnici stariji poljoprivrednici i došli smo u apsurdnu situaciju da u povratničkim općinama nemamo koga zaposliti od pravnika, ekonomista, liječnika, ustvrdio je Matijaš i osvrnuo se i na neizvjesnost koju sa sobom donose rezultati prošlogodišnje Donatorske konferencije.
– Još uvijek očekujemo planirana sredstva, oko ukupnih 580 milijuna evra, od čega Srbija treba da dobije 330 milijuna evra. Međutim, to nije rješavanje naših prava, nego osnovnih životnih problema najkritičnije kategorije ljudi, rekao je Matijaš i spomenuo nedavno održane lokalne izbore u Hrvatskoj i naglasio da je prvi put izostala podrška vladinih organizacija u Srbiji oko troškova odlaska izbjeglica na izbore, što se u nekim povratničkim sredinama loše odrazilo na izborni rezultat, a vjerojatno i položaj srpske zajednice tokom naredne četiri godine.
Na skupštini je bilo riječi i o aktivnostima Asocijacije kojima se ne čuva uspomena samo na antifašističku borbu i Drugi svjetski rat nego i na rat devedesetih. O još uvijek osjetljivim problemima nestalih, tužbama, kontratužbama Hrvatske i Srbije govorio je šef Informativno-dokumentacionog centra “Veritas” Savo Štrbac koji je posebno istakao Veritasovu inicijativu Haškom sudu za reviziju pravosnažne presude Gotovini i Markaču, koju je je podržalo Tužilaštvo za ratne zločine i Nacionalni savjet za saradnju sa MKSJ Republike Srbije.
– Veritas svoju inicijativu temelji na novim činjenicama do kojih se došlo po pravosnažnosti presude, a koje se ogledaju u broju od gotovo stotinu ekshumiranih posmrtnih ostataka Srba s lokacija “Sveta Mare” u Šibeniku i “Gradsko groblje” u Zadru, koji su stradali u Oluji. Smatramo to nije mala brojka koja bi se mogla zanemariti, naglasio je Štrbac.
Veritasu ohrabrenje pruža i nedavno pismo haškog suca Frederika Harhofa koji je istakao da je na njih vršen pritisak da se oslobode hrvatski generali. Osim što se na jesen čeka potez Tužilaštva u Hagu i odluke vlada Srbije i Hrvatske o međusobnom povlačenju tužbi, na proljeće 2014. godine počinje suđenje na Federalnom sudu u Čikagu povodom tužbe grupe Srba protiv kompanije MPRI i američkih umirovljenih generala koji su “instruirali Hrvatsku vojsku u Oluji i učestvovali u toj operaciji”.
– Pokušavamo da pratimo problematiku koja je na dnevnom redu između dviju država, ali ne možemo mnogo da učinimo. Ali i dalje ćemo se truditi da probleme i brige koje nas muče, proturimo kroz institucije i medije koji su uglavnom za nas zatvoreni, ali ne smijemo se predati, rekao je na kraju Budimir.
– Zbog teških i složenih problema, ali i loše informiranosti izbjegličke populacije, neophodno je da Srpsko narodno vijeće iz Zagreba u Beogradu otvori kancelariju besplatne pravne pomoći, rečeno je također na skupu.
Borba za penzije se nastavlja
O vrućem problemu isplate dospjelih, a neisplaćenih penzija krajiškim penzionerima koje je nakon dugog niza godina čekanja stiglo na diplomatski stol dviju država govorio je predsjednik Udruženja penzionera izbjeglih iz Hrvatske Jovan Kablar.
– Naša problematika je stara koliko i prvi talasi izbjeglica. Prolazili smo kroz vrlo težak period i nadam se da će uskoro naše pitanje biti riješeno. Umjereni sam optimista. Sve dok bitka traje rat nije izgubljen, poručio je Kablar.
Paulina Arbutina
Milenko Radić, urednik programa na srpskom jeziku na Radio Pečuju
Nemamo pogodnosti zbog EU
Srba u Mađarskoj popisano je više od 10.000 To podrazumeva da će za manjinske samouprave država izdvojiti još više sredstava
Što mogu očekivati manjine nakon ulaska zemlje u koju žive u EU?
Po iskustvu iz proteklih devet godina, otkad je Mađarska punopravna članica EU, manjine ne uživaju nikakve prednosti, niti veću pozitivnu diskriminaciju jer Unija način rešavanja pitanja nacionalnih manjina ostavlja u nadležnost svojih članica. Srbi u Mađarskoj, pored ostalih 12 zakonom priznatih manjinskih zajednica, u interesu očuvanja svojih prava na kulturnu autonomiju, maternji jezik i obrazovanje, sedaju za pregovarački sto na čijoj se drugoj strani nalaze predstavnici vlade. Lakše se snalaze pripadnici manjina u pograničnim zonama. EU je poslednjih godina otvorila fondove za razvoj građevinske infrastrukture i unapređivanje prekograničnih odnosa, iz kojih i manjine, preko partnerske organizacije iz susedne zemlje, uspevaju da dođu do odgovarajućih finansijskih sredstava. KUD Banat u Deski kod Segedina u konzorcijumu sa jednim udruženjem iz Novog Kneževca, sagradilo je objekat u kome je mesto dobilo srpsko zabavište i škola.
Kakva je situacija s manjinskim institucijama Srba u Mađarskoj?
Manjinski samoupravni sistem u Mađarskoj proradio je 1994. Zakon dozvoljava formiranje samouprava na lokalnom, regionalnom i državnom nivou. Srbi u Mađarskoj trenutno raspolažu sa više od 40 lokalnih, dve regionalne samouprave – u Budimpešti i peštanskoj županiji – i zemaljskom samoupravom. One se finansiraju iz državnog budžeta. Rad lokalnih samouprava država potpomaže sa oko 800 evra, što je dovoljno za pokrivanje troškova u ispunjavanju minimalnih zakonskih obaveza kao što je održavanje sednica.
Ove samouprave mogu računati i na novčanu potporu lokalne samouprave, zavisno od njenog budžeta. Veličina te pomoći se razlikuje, a negde se automatski izdvaja, dok se u nekim naseljima do pomoći može doći isključivo preko konkursa za realizovanje planiranih projekata. Sve nacionalne manjine imaju zemaljske samouprave finansirane iz državnog budžeta. Visina tih sredstava više godina unazad nije menjala, znači realno je sve manja. Pre popisa stanovništva iz 2011. vlada je nagovestila da će način finansiranja manjinskih samouprava prilagoditi rezultatima tih popisa. Sve manjine osim slovenačke ostvarile su porast, pa je Srba u Mađarskoj popisano više od 10.000 To podrazumeva, da će za funkcionisanje manjinskih samouprava država trebati izdvojiti još više sredstava, odnosno da se posle novih lokalnih i manjinskih izbora 2014. može očekivati porast broja lokalnih manjinskih samouprava. Pitanje je, žele li vlasti da izdvoje još više sredstava iz državnog budžeta za njihovo funkcionisanje.
Imaju li Srbi u Mađarskoj svoje škole i medije?
Srbi u Mađarskoj raspolažu sa 20-ak civilnih organizacija i četiri folklorna društva.
U Budimpešti rade Osnovna škola, gimnazija, zabavište i Đački dom “Nikola Tesla”, kao i osmoljetka u Batanji dok škole u Deski i Lovri imaju zabavište i četiri razreda osnovnog obrazovanja. U pojedinim naseljima vrši se dopunska nastava srpskog jezika.
Samouprava Srba u Mađarskoj, uz državnu pomoć, izdaje nedeljnik “Srpske nedeljne novine” na srpskom jeziku i na 12 stranica. Svakog dana emituje se dvočasovni radio program na srpskom jeziku, dok se “Srpski ekran”, u trajanju od 26 minuta, javlja svake nedelje na prvom programu Mađarske TV. Treba reći da su u poslednje dve godine zbog racionalizacije, od sedam novinara ostala njih četiri za popunjavanje navedenih emisija.
Kako se prema manjinama odnosila prethodna, a kako sadašnja vlada?
Bitne razlike nema – neispunjena obećanja stizala su i ranijih godina. Možda je sadašnja vlast privrženija Srbima u Mađarskoj, pošto je našla “zajedničku reč” sa novim vladajućim strukturama u Srbiji. Jesenas je imenovan državni sekretar iz Kabineta premijera za rešavanje problema srpske zajednice. Na inicijativu sadašnje vlade u Zakonu o izborima uvrštena je opcija o zastupništvu nacionalnih manjina u Mađarskom parlamentu, ali će zbog visokog cenzusa samo najbrojnije zajednice – romska, nemačka, hrvatska, rumunska, ali ne i srpska, moći da izaberu zastupnika.
Nenad Jovanović
Odluke su donošene daleko od javnosti
Na saborskoj raspravi o Konačnom prijedlogu Zakona o suradnji Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske u europskim poslovima, Milorad Pupovac je u ime Kluba zastupnika SDSS-a naveo kako bi se ovaj zakon trebao nazvati – Zakon o odnosu između Vlade i Sabora.
– Ovo je pitanje odnosa Vlade i Sabora, a ne pitanje odnosa suradnje između Vlade i Sabora. Niti u jednom dijelu Ustava se ne govori o tome da Vlada i Sabor surađuju, nego – Sabor ima svoje nadležnosti, a Vlada svoje, i u tim nadležnostima postoje određeni odnosi koji su obavezujući za Vladu i za Sabor. Jedan od izazova EU i Hrvatske jeste parlamentarizam i uloga parlamenata. Jedna od mjesta političke krize unutar EU jeste svojevrstan nedostatak parlamentarnog nadzora odnosno svojevrstan nedostatak snage parlamenta u europskim poslovima i u samoj EU. Za nas je od presudne važnosti koliku snagu će nacionalni parlament imati u europskim poslovima u odnosu prema Vladi, kao i to koju će ulogu nacionalni parlament imati u odnosu prema drugim nacionalnim parlamentima u EU – kaže Pupovac.
Također, navodi da manjak povjerenja građana EU i građana Hrvatske prema institucijama Unije nije samo posljedica ekonomske krize, nego i toga da se najveći dio odluka donosio daleko od očiju javnosti. Zbog toga smatra, kako Hrvatska, zemlja sa višestoljetnim iskustvom života u složenim državnim zajednicama različite vrste, treba razvijati poseban senzibilitet za ulogu svojega nacionalnog parlamenta u odnosu prema vlastitoj Vladi.
– Postoji svijest o tome da se položaj nacionalnog parlamenta u odnosu prema Vladi ne smije regulirati na takav način da se nastavi dosadašnja praksa poput one u predmodernim vremenima kada su evropski plemići u svojim dvorcima na temelju interesa odlučivali o tome što će i kako biti na određenom prostoru. Takvu vrstu reducirane demokracije, ako želimo da se ona promjeni na europskom planu, treba mijenjati na planu odnosa našeg parlamenta prema našoj Vladi. Male države nemaju onu snagu političkog djelovanja unutar institucija EU i unutar cjelokupnog europskoga političkog prostora kakvu imaju velike države. No, ono što imaju u svojim rukama jeste, naravno, snaga njihovih nacionalnih parlamenata te umijeće njihovih predstavnika unutar EU – kaže Pupovac. Dodaje kako je posebno važno pravovremeno i potpuno izvještavanje Hrvatskog Sabora o sastancima Vijeća.
– Nepovjerenje u to da bi parlament mogao ograničavati efikasnost ili mogućnost usuglašavanja je naravno razumna, pod pretpostavkom da ljudi koji sjede u parlamentu neće na adekvatan način prepoznati što su interesi građana Hrvatske. Ali mi bismo takvu logiku naprosto trebali mijenjati, jer parlament je bez obzira na svoje slabosti, ovdje zbog toga da predstavlja građane RH – objašnjava Pupovac.
Zastupnika manjina u Odbor za europske poslove
Na saborskoj raspravi o Poslovniku Hrvatskoga Sabora, Mile Horvat, u ime Kluba SDSS-a naveo je potrebu da se definira jasnija poziciju članova Kluba zastupnika nacionalnih manjina u saborskom Odboru za europske poslove.
– Klub SDSS-a uputio je amandman koji glasi: “Odbor za europske poslove ima predsjednika, dva potpredsjednika i 14 članova. Od kojih je jedan predstavnik Kluba zastupnika nacionalnih manjina, a još 6 članova imenuje iz reda javnih, zdravstvenih i stručnih djelatnika.” Pošto je riječ o najvažnijem Odboru, očito da će u njemu biti najveća stranačka kombinatorika i najveći interes stranaka za članstvo u njemu, a zbog svih budućih tema i odnosa, bilo bi dobro da njegov bar jedan član bude predstavnik Kluba zastupnika nacionalnih manjina – kaže Horvat.
Mirna Jasić
Propao pokušaj konstituisanja Gradskog veća Vukovara
Novi izbori u Vukovaru
Nakon što je broj većnika srpske manjine povećan na sedmero shodno Ustavnom zakonu, odnos verovatnih stranačkih blokova je 12:12
Prvi pokušaj konstituisanja Gradskog veća Vukovara je propao, a s obzirom na sastav Veća i svojevrsnu “pat” situaciju, malo ko veruje da će uopšte biti konstituisano. Vukovarce najverovatnije očekuju novi izbori.
Da će prva konstitutivna sednica propasti znalo se već kod prve tačke dnevnog reda – izbora mandatne komisije. SDP svoj predlog za sastav ove komisije nije imao, dok predlog HDZ-a i HSP-a Ante Starčević nije dobio dovoljan broj glasova tako da je sednica prekinuta. Nova sednica biće sazvana u roku od 30 dana, a ako se ni tada Gradsko veće ne bude konstituisalo, zakon dozvoljava i treći pokušaj. Bude li i on neuspešan, uslediće novi izbori za ovo predstavničko telo. Ovakav ishod sednice je s obzirom na odnos snaga političkih stranaka u Veću bio očekivan jer nijedna opcija nema većinu.
– Jednostavno, političke opcije u Gradskom veću nisu uspele postići dogovor, što ne znači da to neće uspeti u naredna dva pokušaja. Treba verovati da će se nešto pozitivno dogoditi. Za to vreme Grad ne stoji. Grad ima gradonačelnika, budžet i funkcioniše normalno. Ništa nije stopirano i sve što je predviđeno budžetom za ovu godinu odvija se po planu, kaže Željko Pinjuh iz SDP-a.
– Hrvatska država se sa svojim zakonima pobrinula da od Vukovara pravi grad-slučaj. Izborni rezultati su jasno odredili pobednika. To je lista HDZ-a sa 11 većničkih mandata, ali su se zakoni pobrinuli da se ne ispoštuje ono što je na izborima odlučeno i tako smo sada u situaciji da imamo paran broj većnika što je mimo zakona, smatra Ivan Penava iz HDZ-a, koga je SDP-ov Željko Sabo u drugom krugu izbora pobedio u utrci za gradonačelnika.
– Sve je po zakonu. Ako se ne postigne odgovarajuća zastupljenost pripadnika srpske nacionalne manjine, onda se Gradsko veće proširuje na onoliko članova koliko je potrebno da bi se ta zastupljenost ispoštovala, odgovorio mu je SDP-ovac Goran Bošnjak, predstojnik Ureda državne uprave u Vukovarsko-sremskoj županiji.
Na osnovu rezultata lokalnih izbora održanih 19. maja, HDZ je sa koalicionim partnerima ostvario 11 većničkih mandata, SDP i koalicioni partneri 8, dok su SDSS-u pripala 2 većnička mandata. Sve tri liste ili stranke ostvarile su pravo i na po jednog većnika iz redova srpske nacionalne manjine, budući da na izborima nije obezbeđena zastupljenost Srba, propisana odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Tako Gradsko veće Vukovara umesto 21-og člana broji 24 većnika. To najviše smeta HDZ-u i HSP-u Ante Starčević koji bi, da nije bilo povećanja broj većnika, imali većinu u vukovarskom predstavničkom telu. Zato su uporno postavljali pitanje na osnovu čega je određen broj od 7 većnika pripadnika srpske nacionalne manjine.
Osvrnuvši se na ove prozivke, zamenik gradonačelnika iz redova SDSS-a Srđan Milaković je pojasnio da su kriterijumi za učešće pripadnika srpske nacionalne manjine određeni Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i Zakonom o lokalnim izborima, a na osnovu popisa stanovništva prema kojima je Srba u Vukovaru 34,87 odsto, što od 21-većničkog mandata iznosi 7.
– Kako je na izborima izabrano četvero pripadnika srpske nacionalne manjine, po dvoje sa lista SDS-a i SDP-a, nedostajala su još tri većnika nakon čega je u skladu sa zakonskim odredbama Veće prošireno na 24. Po jednog većnika su dobili HDZ i SDP koji nikada nisu zastupali interese srpske nacionalne manjine. Ovo na šta se pozivaju u HDZ-u je posledica lošeg izbornog zakona. I mi tvrdimo da je loš, ali ga oni vešto koriste. Nije im problem i zakon im je dobar kada Srbe stavljaju na listu kako bi tu zakonsku mogućnost iskoristili, ali kada im to remeti neke odnose u Gradskom veću, onda ne valja i onda je Srba previše. To je čista manipulacija, prokomentarisao je Milaković.
Za Milakovića je ovakav ishod prve sednice bio očekivan s obzirom da nije bilo nikakvih ozbiljnih političkih dogovora i konsultacija, ali kaže da u SDSS-u prostora za razgovor sa HDZ-om i HSP Ante Starčević ni nema. Prostora za dogovor bilo bi sa SDP-om, ali i u tom slučaju bi odnos snaga bio 12 naprama 12. Milaković je mišljenja da sadašnja situacija ne ostavlja puno prostora za stabilan rad Gradskog veća te se lako mogu dogoditi novi izbori .
D. Bošnjak
Ljetna škola demokracije na Kordunu
U sklopu projekta “U potrazi za demokracijom” kojeg financira EU, Centar za civilne inicijative ( CCI) iz Karlovca u saradnji sa Ženskom grupom Vojnić, Humanitarnom organizacijom Breza iz Krnjaka, Most-om Perna i LAG-om Petrova Gora, organizira Ljetni kamp – školu demokracije za stotinu djece u dobi od 10-12 godina sa područja Karlovačke županije. Kamp traje pet dana i svaki se dan odvija u drugom mjestu, a namijenjen je djeci koja sada žive izvan Hrvatske i koja će svoje ljetne praznike provoditi kod rodbine, djedova i baka te prijatelja na području Karlovačke županije kao i za djecu sa područja Županije.
Djeca će imati priliku kroz igru, druženje sa vršnjacima i volonterski rad naučiti o aktivnom sudjelovanju u zajednici, zaštiti ljudskih prava i procesu demokratizacije. Bit će organizirane i različite sportske, kulturne i zabavne aktivnosti. Kamp će se održati od 15. do 19. jula, od 8,30-16 sati, i to u Sjeničaku, Krnjaku, Vojniću, Vrginmostu, Topuskom i besplatan je. Djeca će spavati kod svojih kuća, a doručak, ručak i prijevoz su osigurani za svaki dan.
Sve dodatne informacije o kampu i prijave mogu se dobiti u Centru za civilne inicijative u Karlovcu, Haulikova ulica 22, telefo047/ 423-164 kod Jelene Kljajić Šebrek i Ivane Neralić ili pak u VSNM-u Karlovačke županije, Vranicanijeva ulica 6, kod Nade Radović, na telefonima 047/601-465 ili na 098-353-759.
M. C.
Likovna kolonija u rodnom selu Čede Price
U organizaciji pododbora SKD Prosvjeta iz Korenice, u tom ličkom mjestu održana je krajem juna tradicionalna, 12. po redu likovna kolonija. Kolonija je bila dio Dana kulture u Korenici koji su održavani u to vrijeme, a u provedbi događaja sudjelovala je i Likovna sekcija karlovačkog pododbora SKD Prosvjeta. Sudjelovalo je 16 slikara, akademskih slikara, likovnih pedagoga i slikara amatera iz Zagreba, Gline, Jastrebarskog, Karlovca, Bihaća i Velike Kladuše.
– Nastalo je novih tridesetak radova u tehnici ulja na platnu, akrilika, tempere i akvarela, a motivi su bili pejsaži i mrtva priroda. Slikalo se u selu Vrelo pored Korenice. Stare vodenice i mlinovi bili su čest motiv slikarima – kazao je Milan Lapčić, voditelj Likovne sekcije karlovačkog pododbora Prosvjete.
Iz ovog sela potiče i poznati slikar Čedo Prica, čija je prezimenjakinja Seka predsjednica koreničkog pododbora Prosvjete sve to i organizirala. Nastali radovi ostali su domaćinima. Slikarima se na koloniji pridružilo i desetak učenika tamošnje osnovne škole koji su pažljivo pratili kako nastaju umjetnička djela i sami se uz pomoć slikara okušali u slikanju i crtanju.
Prema riječima Milana Lapčića, u septembru će i karlovački pododbor Prosvjete organizirati likovnu koloniju na koju će i ove godine doći slikari i članovi SKD Prosvjete iz Darde.
M. C.
Predstavljanje zbornika “Hrvatsko-srpski odnosi, rješavanje otvorenih pitanja”
Manjinski mostovi suradnje
Pripadnici dviju manjinskih zajednica se često bolje razumiju nego pripadnik manjinske zajednice i pripadnik njegove matične države
Dvije manjinske zajednice, Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji, mostovi su suradnje u odnosima dvije zemlje i dva naroda, rečeno je na predstavljanju zbornika “Hrvatsko-srpski odnosi, rješavanje otvorenih pitanja”, održanom u organizaciji VSNM-a grada Zagreba
povodom priključenja Hrvatske EU i približavanja Srbije EU. Zbornik sadrži radove s lanjskog, petog po redu naučnog skupa, održanog u Golubiću Obrovačkom.
Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac naglasio je važnost dobrih odnosa dvije nacionalne manjine, kao i njihov doprinos u rješavanju otvorenih pitanja dvije zemlje.
Naglasio je da na skupovima i u izradi zbornika učestvuju srpski, hrvatski naučnici i političari, i da će SNV nastaviti podržavati tu aktivnost.
– U ovom zborniku se na trezven i objektivan način analiziraju stambena problematika Srba u Hrvatskoj, potrebe izbjegličke populacije u Srbiji i prava Hrvata u Srbiji, rekao je Pupovac i dodao da nema mnogo sličnih nepristranih radova na ovakve teme.
Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) iz Subotice, naglasio je da se u zborniku javljaju autori s različitim idejama i stavovima, ali da se piše bez ostrašćenosti.
– Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji je lakše da se nazivaju pripadnicima zajednice nego pripadnicima manjine, rekao je Bačić i ukazao na dobru suradnju HNV-a i SNV-a, kao i medija koje oni izdaju.
– Pripadnici dviju manjinskih zajednica se često bolje razumiju nego pripadnik manjinske zajednice i pripadnik njegove matične države. Iako sam s pravne točke gledišta pripadnik nacionalne manjine, smatram da su bolji termini “pripadnik srpske zajednice u Hrvatskoj” ili “pripadnik hrvatske zajednice” u Srbiji, rekao je Bačić.
Narodni poslanik u skupštini Srbije Janko Veselinović naglasio je neophodnost naučne i političke komunikacije Srba i Hrvata, kao i njihovu privrednu suradnju.
– Demografska kretanja pokazala su da je u Srbiji mnogo manje Hrvata nego ranije, a u Hrvatskoj znatno manje Srba, ali i da u obe države ima manje pripadnika većinskog naroda. Naše zemlje postaju nam prevelike, rekao je Veselinović, opisujući prazna sela po Bačkoj, Banatu, Lici i Dalmaciji.
Univerzitetski profesor iz Novog Sada Darko Gavrilović rekao je da je Evropa kao tepih koji je s jedne strane jednobojan, a s druge šaren.
– Jednobojan je zajednički prostor na kome borave različiti narodi, grupe i pojedinci, a šarenilo se skriva u našim identitetima, jezicima, običajima i idejama.
Rekao je da su se oduvijek javljale ideje o jedinstvenoj Evropi i očekivanja da će čovječanstvo stalno ići naprijed.
– Kako je pokazao 20. vijek s Prvim i Drugim svjetskim ratom ili rat 90-ih, Srbinu u Zagrebu ili Hrvatu u Novom Sadu bilo je lakše da se izjasne “kao jogurt” nego kao ono što su, rekao je Gavrilović i podvukao da “zlu krv ne smijemo prenositi na našu djecu”.
Davor Pauković sa sveučilišta u Dubrovniku govorio je o strukturi zbornika u kojem su radovi podijeljeni u tri grupe – pogled u budućnost kroz suočavanje s prošlošću, kao i otvorena pitanja srpske zajednice u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji.
– Autori u zborniku imali su različita mišljenja ponajviše o karakteru sukoba u Hrvatskoj, da li je to građanski rat, agresija ili nešto treće, rekao je.
Nenad Jovanović
Promocija 18. broja “Valpovačkog godišnjaka”
Enciklopedija Valpova
Ovogodišnja knjiga ima 180 stranica, odštampana je na finom papiru i s fotografijama u boji
U proteklih 18 godina izdano je 18 brojeva, zapravo 18 knjiga “Valpovačkog godišnjaka”. One ukupno imaju čak 3.617 stranica, na kojima je objavljeno 528 članaka od 137 autora s 5.062 fotografije i ilustracije.
Tim je riječima u dvorani valpovačkog Centra kulture “Matija Petar Katančić”, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Valpovu Ivan Tonković započeo promociju 18. broja “Valpovačkog godišnjaka”. Ovogodišnja knjiga ima 180 stranica, odštampana je na finom papiru i s fotografijama u boji, a urednik joj je, kao i svima prethodnima, Stjepan Najman, istraživač zavičajne prošlosti i enigmatičar.
U promociji je, uz Ivana Tonkovića, učestvovala i Mila Bungić, potpredsjednica MH i lektorica “Godišnjaka”. Već je postala tradicija da na promociji riječ dobiju i pojedini autori, koji ukratko predstavljaju svoje članke. Ovaj put takvu su priliku dobili Zdenko Samaržija, Zdravko Pavlović i Stjepan Najman. Samaržija je napisao članak “Pledoaje za svako buduće istraživanje srednjovjekovne Valpovštine”, a Pavlović “Kontinentalna smokva”.
U ovogodišnjem se “Godišnjaku” kao autori pojavljuju i dva Baranjca i Belomanastirca. Prof. Oskar Keller napisao je autobiografska “Sjećanja jednog logoraša” o svom dječačkom životnom putu za vrijeme Drugog svjetskog rata i boravku u Radnom logoru Valpovo, a Jovan Nedić članak na 10 stranica pod naslovom “Aktivnosti Zagonetačkog kluba ‘Osijek’ u prvoj godini postojanja”. U članku su opisane sve enigmatske i kulturne aktivnosti u kojima su učestvovali članovi kluba, od kojih su neki iz Valpova i Belišća, uključujući i prošlogodišnje Susreta enigmata Srbije u Kikindi.
Stjepan Najman je u “Godišnjaku” objavio članak “Moja druženja s Otonom Revaldom”, u kome također ima riječi o enigmatici, što pokazuje citat s prve stranice toga članka: “Moje intenzivno druženje s gospodinom Otonom počelo je sasvim slučajno u vrijeme kada je već bio u mirovini. Spojio nas je zajednički hobi – zagonetaštvo.”
Za svakog radoznalog čitaoca u “Godišnjaku” ima mnogo zanimljivog štiva, razvrstanog po sljedećim cjelinama: “Iz prošlosti Valpovštine”, “Baština”, “Sjećanja”, “Između dva godišnjaka”, “Godišnjice i jubileji”, “Svijet prirode” te “U spomen”.
J. N.
Kordunsko mjesto provlači mlade svjetske putnike
Stotinu volontera u Vrginmostu
Vrginmošćanima godinama dolaze volonteri iz svijeta, ostavljajući trag u izgrađenim objektima, uređenim parkovima i stečenim prijateljstvima
Vrginmost, u srcu Banije, dijeli sudbinu svih manjih mjesta na područjima od posebne državne skrbi. Gledano s ekonomske strane, budućnost mu ovoga trenutka ne izgleda baš blistavo, no što se tiče međunacionalnih odnosa, mladi su napokon uzeli stvar u svoje ruke. Okupljeni u Centru za razvoj zajednice “Suncokret”, kreiraju budućnost i odnose među ljudima po svojoj mjeri, lišeni bilo kakve netrpeljivosti.
Gužva oko promjene imena mjesta iz Gvozda u Vrginmost se smirila, mahanje nešto tamnijim zastavama je prestalo i stanovnici su se okrenuli svakodnevnim poslovima, dovijajući se kako preživjeti u složenim vremenima koja se ovdje ne pamte još od vremena kada je lik iz legende Vrga, prije par stotina godina, izgradio prvu kuću i mostić preko potoka Trepče.
Dok se stariji bore za opstanak, mladi se bore za budućnost. Gotovo svi su uključeni u organizaciju “Suncokret” koja organizira različite radionice, izlete i susrete s vršnjacima. U Vrginmost već godinama dolaze volonteri iz cijelog svijeta ostavljajući svoj trag u izgrađenim objektima, uređenim parkovima i obnovljenim vodenicama, a najviše u druženju i stjecanju novih prijateljstava.
Jedina zaposlena u Suncokretu je Maja Turniški, psihologinja i doktorica znanosti, kojoj se ima zahvaliti zapanjujući brz razvoj Centra za razvoj zajednice u Vrginmostu, koji je po načinu rada i broju mladih iz cijelog svijeta, ovoga trenutka zasigurno najveći volonterski centar mladih u Hrvatskoj.
– Centar smo osnovali prije desetak godina. Prve volontere, njih četvero, primili smo u improviziranom kampu, a već ove godine u sedam uređenih kampova primit ćemo više od stotinu volontera iz cijelog svijeta. Otvoreni smo svakog dana, cijele godine i ne znam da li u Hrvatskoj postoji nešto slično. Najvažnije što smo postigli su prijateljstvo i odnosi među mladima, u što su se izvrsno uklopili najmlađi stanovnici Vrginmosta, koji su cijelo vrijeme s volonterima, pomažu im u radu, uče strane jezike i uživaju u druženju. Stariji mještani u početku su bili skeptični, no kada su shvatili da je riječ o pozitivnom razvoju njihove djece, bez obzira na nacionalnost, podržali su naš rad. Donose povremeno hranu za volontere, posjećuju nas i vrlo su brižljivi domaćin – kaže Maja Turniški. Agilni Predrag Mraović predsjednik je “Suncokreta” u Vrginmostu.
– Najnoviji projekt nam je izgradnja Keltske kuće. Naime, nakon što smo izgradili volonterski centar, a glavnoj zgradi dali ime Japanska kuća, jer je novac za njenu izgradnju donirala vlada Japana, započeli smo izgradnju Keltske kuće po starim, originalnim nacrtima. Dio oko rijeke Kupe bio je u davna vremena naseljen keltima, a kako mnogi od nas vole irsku glazbu, nije bilo teško odlučiti se za upravo ovakav objekt. Gradimo ga od blata, drvenih oblutaka i greda, a uskoro će biti prekriven slamom. Mislim da u Hrvatskoj nema ovakvog objekta, a kad ga završimo, primit će pod svoj krov petnaestak volontera – objašnjava Predrag Mraović.
I dok godinama mladi iz cijelog svijeta, zimi i ljeti, dolaze u Vrginmost, Suncokret organizira izlete i logorovanja svojih mladih sumještana u drugim zemljama. Tako ove godine klinci iz Vrginmosta odlaze u kamp u Sloveniju, a za nekoliko dana jedna grupa kampirat će u Banja Luci.
Natali iz Kolorada: ovdje mi je najljepše u životu
U Volonterskom kampu Vrginmosta već dva tjedna boravi i radi Natali Gonzales iz Kolorada (SAD), članica međunarodne organizacije WWOOF, koja u zamjenu za volontiranje na farmama organske hrane diljem svijeta, nudi mogućnost besplatnog smještaja i hrane.
– Iz američke perspektive i svakodnevnice, zdrav način života i zdrava prehrana, nešto su vrlo skupo. Ovdje je to nezamislivo normalno i jednostavno, jer nema nikakvih zagađivača na stotinama tisuća hektara plodne, neobrađene zemlje. Nitko mi neće kod kuće vjerovati da postoje mjesta gdje su rajčica ili krumpir jeftiniji iz ekološkog uzgoja nego u trgovačkim centrima. Imate divnu zemlju, samo je slabo koristite. Već petnaest dana cijelo vrijeme provodim u vrtu, na uzgoju povrća, kojemu ovdje ne treba nikakvih pesticida i umjetnih gnojiva – što me oduševljava. Dodamo li k tome divne ljude i nove prijatelje, moj boravak ovdje, u mom dosadašnjem životu, najbolje je što mi se ikada dogodilo – oduševljena je Natali Gonzales.
Vladimir Jurišić
Odlikovanje antifašistu Nikoli Opačiću iz Belog Manastira
Dosta nam je tapšanja po ramenima
Nije nam prihvatljivo zaklinjanje u antifašizam, dok se njime igraju i to bez konsekvenci, kaže odlikovani antifašist Nikola Opačić
Svečanost u povodu Dana antifašističke borbe i ove se godine tradicionalno održala u šumi Brezovica kod Siska. Uz brojne ličnosti iz političkog i javnog života i retke preživele antifašiste, jedan od onih koji je s nestrpljenjem iščekivao ovogodišnju proslavu bio je i Nikola Opačić iz Belog Manastira koji je za naročit doprinos antifašističkim temeljima Republike Hrvatske u prigodi 72. obljetnice ustanka naroda Hrvatske i 68. obljetnice pobede nad fašizmom, nagrađen odlikovanjem Red Stjepana Radića.
Nikola Opačić rođen je 1945. godine u selu Smilčić kod Benkovca, i iako je imao tek nepuna četiri meseca kada je i službeno završio Drugi svetski rat, ta su vremena trajno obeležila njegov život. U svemu tome značajnu ulogu odigrao je njegov pokojni otac koji je od 1942. godine bio aktivni učesnik NOB-a. Da je Opačićev angažman u promociji vrednosti antifašizma prepoznat i izvan granica Hrvatske, svedoči i primer kada je prošle godine odlikovan medaljom borca koju mu je dodelio Republički odbor SUBNOR-a Republike Srbije. Iako ga je, prema sopstvenom priznanju, dobijanje vrednog odlikovanja iz ruku predsednika RH zbog njegovih godina iznenadilo, Opačić kaže da su za isto zapravo zaslužni mnogi.
– Odlikovanje ne pripada samo meni već i svima onima koji su mi pomogli u radu, a tu pre svega mislim na belomanastirsko udruženje antifašista kao i na zajednicu udruženja Osječko-baranjske županije. Ovog odlikovanja ne bi bilo da nije bilo i lokalne samouprave, ali i vas iz medija koji ste dosta doprineli da se za naše aktivnosti čuje, da se vide, i da se na taj način vrednuju. Ako imamo u vidu da je odlikovanje koje sam primio možda čak i jedino na ovim prostorima, nagrada je tim još i veća, kaže Opačić.
U dugogodišnjoj promociji vrednosti antifašizma Nikola Opačić obavljao je brojne funkcije. Bio je dugogodišnji predsednik Udruženja ABA Grada Belog Manastira, predsednik Zajednice Udruženja ABA Osječko-baranjske županije i član republičke komisije SABA RH za međunarodnu saradnju. Odlikovanje ga je zateklo u funkciji člana predsedništva ABA RH. Iako je već više od pola života proveo u promociji antifašističkih vrednosti, Opačić kaže da ga odlikovanje samo dodatno obavezuje da se i na dalje nesebično daje.
– Mišljenja sam da bi se u narednom periodu trebao izvršiti jedan preustroj u samom radu Udruženja ABA RH. Neće to biti neko veliko odstupanje od sadašnjih aktivnosti ali činjenica je da se pored očuvanja tekovina NOR-a moramo prilagoditi sadašnjim uslovima i gledati u budućnost. Naravno rešavanje pitanja svih pitanja, a to je naš status, i nadalje bi trebao biti naš prioritet jer nije nam više prihvatljivo samo tapšanje po ramenima i zaklinjanje u antifašizam, a istovremeno u stvarnom životu imamo niz primera u kojima se sa antifašizmom, kao temeljnom vrednošću civilizovanog sveta, igra i to bez konsekvenci koje su dalekosežne i pogubne, zaključuje Opačić.
Zoran Popović
Blizu Belog Manastira započelo uređivanje turističko-rekreacijskog centra
Šećeransko jezero – porodično izletište
Krajem februara 2013. godine završen je projekt “Obiteljsko izletište Šećeransko jezero”, tvrtke Subra konzalting d.o.o. Nositelj i provoditelj bio je Grad Beli Manastir, a provedbu toga preko 150.000 kuna vrijednog projekta, u iznosu od 50%, sufinanciralo je Ministarstvo turizma. Projekt je rezultirao prvim obiteljskim izletištem u Baranji, koje ima dvije sjenice, četiri seta stolova i klupa s pripadajućim rupama za roštiljanje, dječje igralište i igralište za pse.
Drugi projekt “Postavljanje klupa oko Šećeranskog jezera”, koji je osmislila i pripremila ista tvrtka, proveo je Mjesni odbor Šećerana, a rezultirao je s deset klupa, pet stolova, klackalicom za dječje igralište i preprekom za trening pasa na igralištu za pse. Projekt je iznosom od 13.000 kuna financirala osječka Zaklada za razvoj lokalne zajednice “Slagalica”.
Ribolovci zatečeni na licu mjesta kažu da su neki dijelovi spomenute opreme već devastirani, a slučajnog posjetioca pomalo iznenađuje da su sjenice, stolovi i igrališta rasuti na širem, potpuno neuređenom prostoru oko Šećeranskog jezera, zaraslom u korov, te da se do nekih dijelova obiteljskog izletišta može doći samo preko – džombi i rupa. No sve će to vjerovatno biti otklonjeno u nekoj od sljedećih faza uređivanja Šećeranskog jezera.
J. Nedić
Stogodnjak (170)
5. 7. – 12. 7. 1913:”Panika u Beogradu!” To je vijest iz Zagreba koju objavljuje bečki “Reichpost”, a prenose je i neki hrvatski listovi. “Ovamo pristigli beogradski putnici pripovijedaju da su, osim moravske, drinske i timočke divizije, još i dunavska i šumadijska opkoljene i uništene. Srpski glavni stan premješten je u Mitrovicu. Prestolonasljednikova vojska je razbijena i raspršena. U Beogradu vlada panika. Novine čine odgovornim za debakl prestolonasljednika, za koga se ne zna gdje je. Iščekuje se abdikacija kralja Petra…” stoji uz ostalo u toj vijesti. Ubrzo se, međutim, ispostavilo da je vijest lažna i da ju je smislila nekolicina besposličara koji su pili pivo u jednoj zagrebačkoj kavani. Sročili su, naime, telegram toga sadržaja i poslali ga u “Reichpost”, a ove bečke novine su ga objavile bez ikakve provjere, još uz ti i s izmišljenim potpisom autora.
*dramatični događaji zbili su se ispred i u zgradi škole u Kuniću. Rano ujutro, oko 4 sata, mjesni seljak Mile Kosanović i njegova 15-godišnja kći Stana, koji su krenuli u polje kopati, zatekli su ispred škole nepoznatog muškarca kako lupa kišobranom po ulaznim vratima, želeći silom ući unutra. Kosanović ga je upozorio da su unutra učiteljica i njezino dvoje malodobne djece koji još spavaju. To je neznanca do te mjere razbjesnilo da je dograbio motiku prislonjenu uza zid i na mjestu ubio Kosanovića. Zatim je nasrnuo i na malu Stanu, zadavši joj nekoliko udaraca po leđima. Djevojčica je ipak uspjela umaći i uzbuniti selo. Kad je ubojica čuo graju, provalio je u školu i uzeo za taoce učiteljicu i njezino dvoje djece. Ipak u jednom času, kad je oprez napadača popustio, učiteljica je s djecom pobjegla na kat i zaključala se. Potom je djecu zamotala u jastuke i kroz prozor ih, s visine od tri metra, bacila na zemlju. Poslije toga i sama se, uz pomoć užeta napravljenog od dvije plahte, spustila kroz isti prozor među pristigle suseljane. Napadača su tek oko podneva svladali oružnici. Utvrđeno je da je riječ o 45-godišnjem skitnici i besposličaru Radi Miščeviću iz Dabra koji je, svezan u lance, odveden u zatvor u Ogulinu.
*s gradilišta ličke željezničke pruge stižu brojni prigovori radnika-najamnika koji su nezadovoljni plaćom, ali i svim ostalim što im je na početku bilo obećano, a poslije bez objašnjenja uskraćeno. U pismu upućenom novinama navode: “Poduzetništvo dobavlja sve do najmanje sitnice iz Ugarske. U nekim mjestima peče hleb i siječe meso u svojoj režiji. A radnici moraju sve to u njihovim barakama uzimati bez obzira na cijenu. Poduzetništvo dovozi na vagone plavih radničkih odijela i prodaje ih radnicima po vrlo visokim cijenama, pa tako radnicima ne ostaje upravo ništa od njihove teške zarade…”
*u Korenici je u dubokoj starosti umro Danilo Lužaić, jedan od prvih srpskih učitelja u Lici, koji je, kako se navodi u nekrologu, “uživao opće poštovanje i uvažavanje u narodu, i među svojim drugovima učiteljima i koji se svojski i s velikom ljubavlju zauzimao za sve srpske prosvjetne i privredne ustanove…”
Đorđe Ličina
